Potaknuti recentnim medijskim napisima koji ističu kako je „Hrvatska jako pala po kvaliteti mora za kupanje“, a koji se temelje na novom izvješću Europske agencije za okoliš (EEA), dužni smo reagirati. Kao institucija koja vodi službenu bazu podataka, podatke šalje u EEA, te služi kao savjetodavno tijelo zavodima za javno zdravstvo koji provode izravan monitoring, želimo javnosti predočiti stvarno i cjelovito stanje stvari.
Službeno i odgovorno tvrdimo: Izvješće Europske agencije za okoliš ne prikazuje realno stanje na terenu, već zbog krute administrativne metodologije iskrivljuje sliku o izvrsnosti hrvatskog mora.
Gdje je nastao nesporazum?
Medijski natpisi točno prenose brojke iz izvješća, Hrvatska je u ukupnom poretku svih voda završila na 12. mjestu, po čistoći morskih plaža na 14. mjestu, dok nas loš plasman u kopnenim (slatkovodnim) vodama gura na predzadnje mjesto. No, ono što treba pojasniti jest način na koji se te brojke računaju.
Da bi EEA neku plažu ocijenila potreban je kontinuirani monitoring u trajanju od četiri godine. Sve plaže koje nemaju četverogodišnji kontinuitet podataka ne mogu se svrstati ni u jednu kategoriju kvalitete. One ostaju u kategoriji “neocijenjene”, što se na grafikonima EEA prikazuje kao siva boja.
Mi svake godine prijavljujemo nove plaže kako bismo proširili mrežu kontrole i povećali sigurnost kupača. Od 2022. godine do danas, Hrvatska je uvela čak 113 novih plaža u sustav praćenja. Za te plaže, logično, još uvijek fizički ne postoji četverogodišnji kontinuitet podataka. Osim toga, na pojedinim lokacijama monitoring nekad ne traje cijelu sezonu zbog izmjena koncesija ili administrativnih razloga na razini gradova i općina. Europska agencija za okoliš te nove, “sive” plaže ubraja u ukupan broj plaža, ali ih ne ubraja u broj izvrsnih plaža.
Spomenutih 113 novih plaža čini čak 11% našeg ukupnog broja plaža. Kada ih agencija uvrsti u računicu na ovaj način, naš postotak izvrsnosti automatski i umjetno pada, iako te plaže uopće nisu onečišćenje, već su samo neocijenjene!
Kada bismo se vodili stvarnim stanjem na terenu, brojke bi izgledale potpuno drugačije.
Prema našim podacima Hrvatska ima 94,8% izvrsnih plaža. Ako iz izračuna izbacimo tih 113 novih plaža (za koje se tek čeka četverogodišnji prosjek), stvarni postotak izvrsnosti hrvatskih plaža iznosi čak 96,7%! S tim postotkom Hrvatska bi i dalje držala sam vrh europske ljestvice.
Ova kruta metodologija stvara paradoks, što više novih točaka uvodimo i što više širimo monitoring radi sigurnosti građana i turista, to nas Europska agencija više „kažnjava” lošijim plasmanom na ljestvici.
Dok se kod Hrvatske na grafikonima vidi isključivo plava boja (izvrsno), malo svjetloplave (dobro) i siva (neocijenjeno), gotovo sve zemlje koje se na toj ljestvici nalaze iznad nas imaju veći udio crvene boje, koja označava onečišćenu, opasnu i lošu vodu za kupanje. Kod nas crvene boje, odnosno zagađenih plaža, praktički nema. Mi imamo “sive” (nove) plaže, a ne onečišćene plaže!
Što moramo učiniti da bi se popravila metodologija EEA?
Hrvatska kao država i mi kao nadležna institucija moramo poduzeti hitne korake i lobirati kod Europske agencije za okoliš da promijeni ovaj nelogičan način izračuna. Sustav koji kažnjava širenje monitoringa i uvođenje novih plaža nema nikakvog smisla.
Hrvatsko more je i dalje među najčišćima, najkvalitetnijima i najsigurnijima u Europi, a birokratske manjkavosti i površne interpretacije statistike ne smiju ugroziti tu činjenicu niti našu turističku sezonu.
Stvarni problemi i nužnost održivog turizma
Iako odbacujemo metodološki iskrivljene ocjene iz europskog izvješća, ne bježimo od realnosti. Kao institucija smo već ranije upozoravali na trend pada kvalitete u našim internim izvješćima zadnjih godina. Taj pad u ovom trenutku nije alarmantan za opću ocjenu sigurnosti, ali on je itekako ozbiljno upozorenje s kojim se moramo suočiti.
Ako želimo dugoročno spriječiti daljnju degradaciju kakvoće mora, moramo jasnije definirati što za nas znači održivi turizam. Ključno je preispitati prati li nezadrživ rast broja turista i naše nautičke flote odgovarajuća ulaganja u komunalnu i ekološku infrastrukturu. Moramo znatno ozbiljnije pristupiti očuvanju najvrjednijeg resursa koji imamo, a to su naša obala i more, ne samo da ostanemo na vrhu ljestvice kakvoće voda za kupanje već i da osiguramo zdravu budućnost za generacije koje dolaze, očuvamo bioraznolikost našeg Jadrana te zadržimo autentičnost i kvalitetu života lokalnog stanovništva koje od tog istog mora živi.
