Edukativno-zabavni festival “Volim more” ove je godine za svoje prvo putovanje, od četiri utvrđene lokacije, odabrao Sutivan, bračko mjesto poznato po svojim pomorcima, vrsnim kapetanima, moreplovcima i ribarima.
Tu se stoljećima živjelo uz more i od mora. Bolje uplovljavanje nije se moglo ni poželjeti jer su se na taj mini festival, koji je posvećen čudesnom svijetu Jadrana i važnosti njegova očuvanja, odazvali mnogi sutivanski mali kapetani sa svojim roditeljima. Dječja znatiželja i mašta nisu imale granice pa su pitanja pljuštala sa svih strana.
Festivalom “Volim more” već drugu godinu kormilari Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije, s plemenitom zadaćom da samo zajedno možemo zaštititi naše plavo blago, a na tom putu treba krenuti od najmlađih jer ono što se u djetinjstvu nauči ne zaboravlja se lako. A mladi su Stivanjani posvjedočili da im je itekako stalo i do mora i do školjki i do njihove zaštite.
Veseli mjuzikl
Čitav program odvijao se na otvorenom prostoru, a počeo je veselim i poučnim lutkarskim mjuziklom “Dobro se dobrim vraća”, u izvedbi Produkcije Z. Kroz glazbenu priču, čije je mjesto radnje Jadransko more, a glavni likovi ribice, hobotnica i nepoznati bakalar, djeca su imali priliku naučiti koliko su važni dobrota, međusobno pomaganje i prihvaćanje različitosti. Poruka je te morske priče da se svako dobro djelo dobrim vraća.
Kad se s razglasa začulo pitanje “Koliko krakova ima hobotnica?”, čuli su se različiti dječji odgovori: “Osam, deset, dvanaest…” Ali sva je ta nagađanja u jednom trenutku autoritativno prekinuo jedan “muškić” objasnivši: “Moj je tata ulovio hobotnicu i donio je doma. Ja sam izbrojio i ima točno osam krakova.”
Poslije toga nije bilo više nikakvih dvojbi o broju krakova.
Djeca su s posebnim zanimanjem razgledala veći broj različitih vrsta školjki koje je u sklopu radionice “Jadranska pustolovina (o)čuvaj naše more” izložio i predstavio Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita. Darija Ezgeta Balić strpljivo je djeci pokazivala školjke i pripovijedala priče o njima, njihovu životu i zašto ih treba zaštititi. Mališanima je najzanimljivija školjka bila lepeza. Zanimljivo im je bilo čuti kako rakovi samci mijenjaju kućice, pa im je to Darija Ezgeta Balić usporedila s mijenjanjem njihovih cipela kad oni porastu. Na tvrdnju da školjke mogu živjeti od 100 do čak 500 godina jedna je djevojčica ozbiljnim glasom upitala: “A tko im je izbrojio tolike godine?”
Svijet planktona
Djecu je zanimalo i kako se stvara biser u školjkama i gdje završi.
“Ovo nije školjka, ovo je morski puž”, iskričavo je točno primijetio jedan ženski duo.
“Na ovakvim susretima ima dječjih pitanja koja vas iznenade”, priznala je Darija Ezgeta Balić, koja je strpljivo odgovarala djeci na sva pitanja.
Uz pomoć mikroskopa djeca su zavirila u oku nevidljiv svijet planktona, pa je bilo i onih koji su se više puta vraćali mikroskopu. U poznavanju školjki prednjačio je Nino koji će tek najesen krenuti u prvi razred osnovne škole. Puno je toga znao o školjkama.
“Rano je naučio čitati pa puno čita, a osobito su mu privlačne i zanimljive knjige i štiva o moru, ribama i školjkama”, objasnila je njegova mama, koja se zatekla u blizini. Bila je tu i Antea, koja još ne ide u školu, i Ema, koja pohađa prvi razred osnovne škole.
Za mališane je privlačna bila i igra “Očuvaj Jadransko more”, ali i mala škola vezivanja udice. Zahvaljujući bračnome paru Tiji i Franji Mlincu, bilo je dosta onih koji su se prvi put susreli s tom vještinom.
Paulu smo zatekli kako sama vezuje udicu.
“Naučila sam to od tete Tije i moga nonota”, kazala je i nastavila s vezivanjem. Oni koji su željeli mogli su naučiti i pokoji mornarski čvor.
Iskonsko nasljeđe
Bilo je dosta onih koji su crtali i bojili ribe, školjke i organizme koji žive u moru. Svatko ih je doživljavao na svoj dječački način, a pomagale su im i njihove mame.
Projektom “Volim more” bili su zadovoljni i u Turističkoj zajednici Sutivana.
“Ova manifestacija, koju je organizirao naš županijski TZ, ima višestruku korist. Promiče naše iskonsko nasljeđe, a to su pomorstvo i ribarstvo. Isto tako, potiče najmlađe te im želi usaditi ljubav prema očuvanju mora i prirode te drugih vrijednosti, jer sve smo to dobili u nasljeđe s obvezom da prenesemo na buduće naraštaje. Odziv je bio velik, što samo potvrđuje da je ova akcija bila pogodak u sridu”, kazala je Tončica Tonšić, direktorica TZ-a, koja je neraskidivim nitima vezana uz more jer joj je suprug pomorski kapetan, a i kći je i sestra pomoraca.
Na završetku su se mladi kapetani i kapetanice osvježili voćnim sokom te su rado među sobom prepričavali dojmove o svojoj morskoj avanturi.
Festival i avantura “Volim more” stići će 31. svibnja u Omiš, dan poslije u Kamp “Stobreč”, a 7. lipnja uplovit će na Šoltu.
Ovaj članak objavljen je u Slobodnoj Dalmaciji.
