Dinoflagelati

Stanice dinoflagelata nemaju staničnu stijenku, nego se na površini stanice nalazi omotač karakterističan samo za ovu skupinu – amfijezma. Ako je amfijezma tvrda često se naziva oklopom ili tekom, a takve dinofite nazivamo tekatnim.

Površina mladih stanica s vanjske strane se sastoji od plazmaleme i s unutrašnje strane od vezikula u kojima se kod oklopljenih vrsta stvaraju celulozne ploče. Vrste čije stanice nemaju celulozne ploče nazivamo netekatnim ili golim, a kod njih su vezikule prazne.

Najveći dio organizama ima gornju i donju polovicu (epitheca i hypotheca) koje razdvaja poprečna brazda ili pojas (cingulum). Na ventralnoj strani on se siječe s uzdužnom brazdom ili žlijebom (sulcus). Iz sjecišta izlaze bičevi i to transverzalni koji se pokreće unutar poprečne brazde i rotira stanicu, te uzdužni bič, koji stanicu pokreće naprijed.

Oklopljeni dinoflagelati se međusobno razlikuju po broju i rasporedu pločica u oklopu, te se na taj način određuje rod i vrsta. Za razliku od njih, gole dinoflagelate je neophodno određivati u živom stanju, jer se međusobno razlikuju po obliku, načinu kretanja i po obliku i broju kromatofora.

Za dinoflagelate je karakteristična velika jezgra (dinokarion) s trajno kondenziranim kromosomima. Stanice imaju vakuoliziranu jezgru. Kao rezervnu hranu proizvode škrob ili lipidne kapljice.

Veličina dinoflagelata se kreće u rasponu od 5?m do 2 mm.

Od pigmenata važni su klorofil a i klorofil c, a od karotenoida najvažniji su peridinin, dinoksantin i diadinoksantin. Oni dinoflagelati koji sadrže kromatofore ne moraju biti samo autotrofni već mogu činiti prijelaz prema heterotrofnim dinoflagelatima odnosno mogu imati bezbojne plastide. Te organizme nazivamo miksotrofima.

Dinoflagelati imaju mogućnost brze reprodukcije, i u određenim uvjetima, mogu stvoriti veliku gustoću jedinki pa njihova crvenkasto-smeđa boja postane vidljiva na moru. Razmnožavaju se uzdužnom diobom stanice. Često je vegetativno razmnožavanje s pomoću nepokretnih spora, tako da stanični protoplast stvori pojedinačnu aplanosporu. Oklopljeni dinoflagelati koriste dva načina pri diobi: 1) roditeljska stanica odbaci oklop, nakon čega se podijeli i svaki dio stvara novu teku, 2)dijeljenje roditeljske teke u dva dijela, te svaka nova stanica zadrži polovicu teke, sintetizirajući izgubljenu polovicu.

Potvrđeno je da mnogi dinoflagelati imaju mogućnost spolnog načina reprodukcije, češće izogamije, a rjeđe anizogamije. Spolno razmnožavanje gametama obično završava stadijem cista.

Naseljavaju morske, slatke i braktične vode. Najzastupljeniji su u toplim morima, a u temperiranim su morima brojniji u toplijem dijelu godine.