Naši znanstvenici su u suradnji s kolegama iz Ujedinjenog Kraljevstva po prvi put rekonstruirali povijest taloženja mikroplastike u slanim močvarama hrvatskog dijela Jadrana analizom slojeva sedimenta kroz vrijeme.
Mikroplastika su čestice plastike manje od 5 mm koje nastaju raspadanjem većih plastičnih predmeta ili dolaze iz izvora poput sintetičkih tkanina, industrije i ribarstva. Zbog svoje dugotrajnosti prisutne su u gotovo svim svjetskim morima te se postupno talože u morskom sedimentu, gdje mogu utjecati na funkcioniranje morskih ekosustava.
Slane močvare prirodni su spremnici sedimenta i zagađivala te mogu služiti kao dugoročni arhiv plastičnog otpada. U Mediteranu, a osobito u Jadranu, ovi ekosustavi do sada su bili slabo istraživani, iako je poznato da se plastika u njima može trajno ugraditi u sediment zajedno s „plavim ugljikom” i postati dio dugoročnog zapisa ljudskog utjecaja na more.
Znanstvenici Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, u suradnji sa School of Biological and Environmental Sciences, Liverpool John Moores University, u sklopu projekata PRIMOS i KLIMPRON (EU NextGenerationEU) te uz potporu ERASMUS+ i Turing programa, istraživali su količinu, tip, starost i uvjete taloženja mikroplastike te njezinu povezanost s organskom tvari i tipom sedimenta. Rezultati su objavljeni u međunarodnom znanstvenom open-access časopisu Microplastics.
Istraživanje je provedeno na dvjema lokacijama: u Morinjskom zaljevu kod Šibenika i u Blacama kod ušća Neretve. Sedimentne jezgre uzimane su i rezane po centimetar kako bi se dobio vremenski zapis taloženja. Slojevi su datirani radiokarbonskim i radionuklidnim metodama, a mikroplastika je izdvajana i analizirana mikroskopom te infracrvenim spektrometrom za identifikaciju polimera. Paralelno su određivani geokemijski parametri sedimenta – organska tvar, ugljik, dušik, oblici fosfora i granulometrija – te je provedena statistička analiza njihove povezanosti s mikroplastikom.
Rezultati pokazuju da se mikroplastika u Morinjskom zaljevu pojavljuje već oko 1950., a u Blacama nakon 1960. godine. Koncentracije rastu prema novijim slojevima sedimenta, prateći globalni porast proizvodnje plastike. U Morinjskom zaljevu zabilježene su veće vrijednosti (do 0,5 čestica po gramu sedimenta) i dominiraju vlakna povezana s urbanim i pomorskim izvorima, dok su u Blacama koncentracije niže (do 0,05 čestica po gramu) i prevladavaju fragmenti povezani s lokalnim izvorima poput poljoprivrede i ambalaže. U usporedbi s drugim europskim područjima, gdje su zabilježene i do 2–3 čestice po gramu sedimenta, vrijednosti na hrvatskoj obali su niže, ali jasno pokazuju da su i naši obalni sustavi dio globalnog problema plastičnog onečišćenja.
Istraživanje potvrđuje da plastika nije samo problem površine mora i plaža, nego i sedimenta obalnih područja u kojem ostaje desetljećima. Slane močvare pritom se pokazuju kao važan dugoročni arhiv mikroplastike. Dobiveni rezultati važni su za planiranje zaštite obalnih ekosustava te pokazuju kako se može sustavno i dugoročno pratiti utjecaj mikroplastike u Jadranu i sličnim obalnim staništima.
