Održivog nautičkog turizma nema bez strateškog planiranja s naglaskom na ekologiju, što uključuje rješavanje sve većeg problema o kojem se naveliko priča – problema otpadnih voda i krutog otpada s brodova.
Upravo na tu temu, u sklopu sajma male brodogradnje i turizma Croatia Nautic Show, ovoga petka u Marini Kaštela organiziran je stručni panel pod nazivom “Nautičari čuvari Jadrana”, u suradnji Otvorenog mora i Slobodne Dalmacije.
Kao panelisti, u raspravi su sudjelovali: ravnatelj Lučke uprave Rovinj Rudolf Marić, direktor Službe za zaštitu mora i operativnih poslova tvrtke Cian Matko Bašić, dr. Slaven Jozić mikrobiolog s Instituta za oceanografiju i ribarstvo, pomorski inspektor Ivica Čikotić, te Danijel Mataija, direktor tvrtke Antea.
Pozdravnu riječ nazočnima uputio je Vinko Ursić Glavanović, direktor Slobodne Dalmacije poručivši kako je naša zakonska, ali i moralna obveza suočiti se s ekološkom odgovornošću kako bi i nove generacije baštinile ovu ljepotu koju imamo u Hrvatskoj kao nautičkoj zemlji glasovitoj po bistrom moru i prelijepoj obali.
Da je pravi trenutak razgovora o ovakvim temama usmjerenim ka podizanju ekološke svijesti ali i obveze, potvrdila je i Matea Dorčić, pročelnica Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet Splitsko -dalmatinske županije podsjetivši na županijske projekte kojima je prioritet očuvanje i zaštita pomorskog dobra, obale i sprječavanja havarija na moru u suradnji s jedinicama lokalne samouprave.
– Nautika ne smije biti segment koji narušava okoliš. Stoga je ova tema pogođena uoči početka nove nautičke sezone – poentirala je.
Moderator panela, Gordan Jelavić, urednik Otvorenog mora podsjetio je kako Pomorski zakonik od 2013. zabranjuje ispuštanje u more i na morsku obalu otpada, zauljenih voda, fekalija i svih drugih tvari koje onečišćuju more, zrak ili obalu.
– Brodovi se smatraju najvećim zagađivačima na Jadranu, a velika većina nautičara svjesno krši zakon kad su u pitanju otpadne vode. Brodovi su postali sredstvo masovnog turizma s gostima koji najviše mare za dobar provod i kvalitetu fotografije.
Istinskim nautičarima smetaju i buka i plastični otpad i dane provode upozoravajući strance na jadranski bonton – kazao je Jelavić.
Kao inspektor Lučke kapetanije Split Ivica Čikotić, tijekom prošle godine, zabilježio je tek 4 slučaja nepravilnosti na brodovima po pitanju ispuštanja otpadnih voda u more.
– Prijave nisu učestale, a lučke kapetanije u stalnoj su ophodnji. Najveći problem kod izricanja kazni i daljnjeg prekršajnog postupka je nedostatak dokaza.
Na svašta se naiđe u praksi pa na nekim brodicama nema mjesta za ugradnju tankova, no vlasnici znaju pribjegavati raznim rješenjima, dok ih tehnički pregled ne otkrije. Svakako, za sve kategorije brodova trebala bi biti obveza plaćanja naknade za iskrcaj otpadnih voda i štetnih voda, a ne da to bude na zahtjev – rekao je Čikotić.
Panel na sajmu u Kaštelima pratili su i predstavnici udruge Sunce koji su samo lani, od građana, zaprimili 29 prijava onečišćenja mora što su proslijedili nadležnim službama, no sve bez povratne informacije. Na to su se referirali Čikotiću koji je ponovio nedostatak dokaza kao najveći problem kod prijava uz zapažanje kako zapravo imamo sreću da uz ogroman priljev brodova na Jadranu, nemamo više ekoloških incidenata.
– Trebalo bi promisliti da morski prostor bude ograničen, da zapravo odredimo koliko plovila može biti u Jadranu…- kazao je.
Matko Bašić iz Ciana potvrdio je činjenicu kako su propisi jasni, ali se ne poštuju.
– Svake godine količine otpada rastu za nekih 10 posto. Lani smo na području cijele Hrvatske gdje djelujemo, prikupili oko 13.500 tona otpada. Otpad s brodova čini nam veliki postotak.
Lani smo po pozivu, na području SDŽ, prikupili tek 250 kubika sivih voda, što je jako malo. Brodovi ispuštaju sive vode u more, a trebali bi imati pročišćivač. Mi ne možemo znati koji brod ga ima, a koji ne.
Svakako, velike infrastrukture poput ACI-ja, velikih marina, kruzera, imaju sofisticirani sustav otpadnih voda pa se kod njih zna o kojem vrstu otpada se radi i gdje će s tim. Problem su nam mali kruzeri i brodovi iz čartera koji upadaju u sivu zonu koju je teško kontrolirati. Trebalo bi pratiti da svaki brod koji ulazi i izlazi iz luke preda svoj otpad, no u praksi toga nema – kazao je Bašić.
Cian je jedina firma koja prikuplja zauljene tekućine, a njih ima dosta u praksi. U lukama koje Cian kao firma pokriva, tih zauljenih tekućina je 4.000 tona, što je značajan rast u donosu na prije dvadesetak godina, veli Bašić. Dok dio prikupljenog otpada prerađuju, većina ostalih vrsta otpada ipak ide u izvoz jer nemamo spalionicu, odnosno nemamo razvijen daljnji proces iskorištavanja energije iz otpada, što je opet nova tema.
Do kraja 2021. godine na svim brodicama sa sanitarnim čvorom morao se ugraditi odgovarajući spremnik za fekalije.
Veliki broj vlasnika plovila to nažalost nije učinio, zbog nemara ili nemogućnosti pronalaska odgovarajućeg prostora za smještaj toga tanka.
Najveća zamjerka nautičara je nedostatak obećane infrastrukture za pražnjenje i odvajanje smeća, posebno na otocima gdje komunalna mreža ne može izdržati toliki ljetni pritisak.
Dok su marine zbog zakonske obveze uglavnom nabavile sustave povezane s kopnenom kanalizacijom, komunalne i sportske lučice su tu daleko od cilja.
Danijel Mataija iz tvrtke Antea koja se bavi sistemima za ispumpavanje kaljuža i crnih tankova, naveo je kako ugradnja jednog takvog sustava košta 16 tisuća eura plus PDV, a oni proizvode fiksne i mobilne uređaje za pražnjenje.
– One marine koje ih imaju, jako malo ih koriste. Nažalost, nema kontrole koja bi pratila nautičare ispuštaju li otpadne vode u more ili ne – primijetio je. Predložio je da svaka brodica treba voditi evidenciju oko otpadnih voda koju bi predočili inspekciji prilikom posjete broda. Takvo što imaju veliki brodovi, no problem je malih brodova.
Ravnatelj Lučke uprave Rovinj Rudolf Marić složio se s ostalim panelistima po pitanju sive zone koju čine mali brodovi.
– Primjetili smo da takvi dolaze na iskrcaj crnih tankova samo kada imaju kvar na motoru. To je ljeti tek 5 do 10 brodica, a statistički, u akvatorij ih doplovi na desetke tisuća.
Inače, u Rovinju imamo dobro razvijen sustav nautičkog turizma u kojem određenim mjerama, kontrolama i upravljanjem lučke uprave, srećom, nema incidenata ni havarija.
Dr. Slaven Jozić s IZOR-a s naveo je rezultate trogodišnjeg uzorkovanja mora u lučicama Špinut i Strožanac u kojima se pokazalo kako je more izvrsne kakvoće te da nije bilo nikakvog lošeg utjecaja marina na plaže.
Bilo bi zanimljivo pratiti područja intenzivnog pomorskog prometa, posebice vikendima kada je smjena čartera – predložio je.
Složio se s činjenicom da po pitanju ekologije i regulative iste nam mogu pomoći europski fondovi, no kod nas obično biva da prestankom projekta, sva nastojanja prestanu.
– Na ruku nam ide pak sve bolja obalna infrastruktura koja uključuje pročišćivače pa je u Hrvatskoj općenito broj onečišćenja mora u opadanju. Lani smo primjerice bili treća europska zemlja po čistoći mora, a praćenjem EU ekoloških trendova na putu smo da se popnemo na prvo mjesto.
Ipak, ne smijemo zaboraviti da naizgled bistro more ne znači i čisto more, kao što ni mutno more ne znači nečisto more. Mislim da lijepe slike koje vidimo, no pod mikroskopom se može svašta vidjeti- upozorava Jozić.
Izvor: Slobodna Dalmacija
Fotografija: Božo Vukićević/Cropix
