U novom broju časopisa Acta Adriatica, kojeg izdaje naš institut, posebno treba istaknuti pregledni rad koji će ostaviti znanstveni trag u razumijevanju razlike između stvarne rijetkosti i prividne rijetkosti morskih riba.
Autor ovoga rada, dr. sc. Marcelo Kovačić, viši kustos Prirodoslovnog muzeja u Rijeci, jedan je od najvažnijih hrvatskih ihtiologa i međunarodno prepoznat znanstvenik u području sistematike i biogeografije morskih riba, s naglaskom na glavoče, koji je sudjelovanjem u opisu i imenovanju više desetaka novih vrsta dao trajan doprinos globalnoj taksonomiji.
Rijetkost riba može značiti stvarno malen broj jedinki i ograničeno područje rasprostranjenosti, ali može biti i posljedica toga da se vrsta ne traži na pravom mjestu, u pravo vrijeme ili odgovarajućim metodama. Kako bi to razlučio, dr. Kovačić je sustavno pregledao znanstvene radove s pouzdanim identifikacijama glavoča i, na razini cijelog Sredozemlja, postavio jasne mjerljive kriterije temeljene na broju objava, lokaliteta i zabilježenih jedinki, uz jasno definirane prostorne granice i pravila za prihvaćanje podataka.
Primjenom tih kriterija pokazalo se da se velik dio glavoča ne smatra rijetkima zbog stvarno malog broja jedinki, nego zbog rijetkog uočavanja i bilježenja. Od 64 autohtone sredozemne vrste, čak 25 ispunjava barem jedan kriterij neprimjetnosti, dok je još 13 vrsta koje su se ranije smatrale rijetkima danas zabilježeno češće. Sve takve vrste pojavljuju se u sjevernom i istočnom Mediteranu, uglavnom na područjima gdje se najviše istražuje, a riječ je gotovo isključivo o vrlo malim obalnim ribama, bez jasne povezanosti s određenim tipom dna ili dubinom.
Pregledni rad naglašava da je rijetkost stvarna osobina vrste, povezana primjerice s većim rizikom od izumiranja, dok neprimjetnost ponajprije odražava nedostatak podataka i ograničeno znanje. Zbog toga dr. Kovačić upozorava da neprimjetnost često dovodi do nejasnih ili pogrešnih procjena ugroženosti te naglašava potrebu za sustavnim, kvantitativnim pregledima nalaza i istraživanjima koja povećavaju broj pouzdanih zapisa, poput opsežnih terenskih istraživanja i zajedničkih, sinteznih radova.
U moru ponekad ne nedostaje života, nego znanja. Mnoge ribe koje smatramo rijetkima nisu takve zato što ih ima malo, nego zato što su male, skrivene ili jednostavno izvan fokusa uobičajenih istraživačkih metoda. Razlikovati stvarnu rijetkost od neprimjetnosti zato nije sporedna stvar, nego temelj za razumijevanje kako more doista funkcionira i kako ga možemo odgovorno štititi.
