Nekada su kunjke (Arca noae) živjele znatno dulje i sporije rasle, dok danas, pod snažnim ljudskim utjecajem, rastu brže i imaju kraći životni vijek. Na to upućuju nova znanstvena istraživanja temeljena na analizi fosilnih ljuštura starih nekoliko tisuća godina.
Znanstvenice Instituta za oceanografiju i ribarstvo, u suradnji s partnerima iz Austrije i Slovačke, analizirale su fosilne ostatke kunjki iz sjevernog Jadrana, a rezultate istraživanja objavile u uglednom međunarodnom znanstvenom časopisu Continental Shelf Research.
Kako bi rekonstruirali životni vijek ovih školjkaša, znanstvenici su vadili sediment s morskog dna u kojem su sačuvane fosilne ljušture. Njihova je starost precizno određena metodom radiokarbonskog datiranja (C-14), a zatim su u laboratoriju analizirane godišnje linije rasta u presjecima ljuštura.
Na temelju tih podataka procijenjeno je da je najstarija analizirana kunjka živjela najmanje 85 godina. Autori naglašavaju da je riječ o konzervativnoj procjeni, jer su kod dijela fosilnih ljuštura, zbog bioerozije i oštećenja, bile vidljive samo pojedine godišnje linije rasta, pa su neke jedinke vjerojatno bile i starije. U moderno vrijeme, najstarija zabilježena kunjka dosegla je starost od svega 35 godina.
U prošlosti su se kunjke intenzivno sakupljale i bile važan dio prehrane obalnog stanovništva, no sredinom 20. stoljeća dogodio se veliki masovni pomor koji je, zajedno s kasnijim porastom temperature mora i povećanim dotokom hranjivih tvari putem rijeka, trajno promijenio strukturu i životne strategije njihovih populacija.
Školjkaši su istodobno ekološki osjetljivi i gospodarski važni organizmi, a ovakva istraživanja pomažu nam razumjeti njihovu stvarnu dugoročnu prošlost, umjesto da kao referentno stanje koristimo razdoblja već snažno obilježena intenzivnom eksploatacijom i drugim ljudskim pritiscima.
