Svi znamo za zubaca, jednu od najpoznatijih i najcjenjenijih riba Jadranskog mora. No manje je poznat njegov manji rođak, zubačić rumenac, riba koju su ribolovci i znanstvenici desetljećima smatrali uobičajenim stanovnikom našeg mora. Novo istraživanje, objavljeno u znanstvenom časopisu Mediterranean Marine Science, pokazalo je da se iza tog imena krije gotovo 150 godina stara pogreška u određivanju vrste.
Priča počinje krajem 19. stoljeća, kada je splitski prirodoslovac Juraj Kolombatović proučavao ribe iz okolice Splita. Već tada posumnjao je da riba koju su drugi stručnjaci prepoznavali kao zubačića rumenca (Dentex macrophthalmus) zapravo pripada drugoj vrsti – marokanskom zubačiću (Dentex maroccanus), za koju se u to vrijeme smatralo da nastanjuje isključivo Atlantski ocean.
Kolombatovićevo mišljenje nije bilo prihvaćeno. Prevladali su zaključci tada međunarodno priznatijih ihtiologa, među kojima je bio i austrijski zoolog Franz Steindachner iz Beča. Kolombatović mu je osobno slao primjerke ove ribe na proučavanje, ali ga nije uspio uvjeriti u svoju pretpostavku. Tako se u znanstvenoj literaturi i knjigama o jadranskim ribama sve do danas zadržao naziv zubačić rumenac (Dentex macrophthalmus).
Novo istraživanje pokazalo je da je Kolombatović bio u pravu.
Znanstvenici su proučili povijesne primjerke riba sačuvane u europskim prirodoslovnim muzejima, analizirali staru i suvremenu znanstvenu literaturu te pregledali primjerke i fotografije ulova iz hrvatskih i crnogorskih voda. Rezultati su potvrdili da su ribe koje su se u Jadranu desetljećima određivale kao Dentex macrophthalmus zapravo pripadnici vrste Dentex maroccanus.
Posebnu vrijednost istraživanju dali su i sami građani, prvenstveno ribolovci koji su sa znanstvenicima podijelili fotografije svojih prijašnjih ulova. Na tim je fotografijama bilo moguće prepoznati marokanskog zubačića, čime su i opažanja građana pridonijela ispravljanju dugogodišnje taksonomske pogreške.
Ovo istraživanje pokazuje koliko su važne povijesne muzejske zbirke, stare znanstvene publikacije i suradnja između različitih institucija, ali i koliko je znanost spremna preispitivati vlastite zaključke. Istodobno je potvrđena vrijednost opažanja Jurja Kolombatovića, jednog od najvažnijih splitskih prirodoslovaca, čiji su zaključci nakon gotovo stoljeća i pol dobili znanstvenu potvrdu.
Istraživanje je provedeno u suradnji s Prirodoslovnim muzejom u Beču (Naturhistorisches Museum Wien), Prirodoslovnim muzejom u Berlinu (Museum für Naturkunde Berlin), Prirodoslovnim muzejom Rijeka, Prirodoslovnim muzejom Split, Hrvatskim prirodoslovnim muzejom u Zagrebu i Institutom za biologiju mora u Kotoru.
