70 godina suživota nametnika i uzgojenih riba

Nametnici su pratili razvoj akvakulture još od njezinih početaka 1950-ih godina, često negativno utječući na zdravlje uzgojenih riba i proizvodnju.

Akvakultura u Mediteranu je važan gospodarski sektor s godišnjom proizvodnjom većom od 870.000 tona i vrijednošću skoro 5 milijardi dolara. Hrvatska se u ovom sektoru ističe s udjelom od 2,5 %, odnosno više od 20.000 tona godišnje, što je čini važnim proizvođačem u regiji. Zbog kontinuiranog rasta, ulaganja i interesa za zdravljem uzgojenih organizama, akvakultura ima veliki razvojni potencijal i važnu ulogu u prehrambenoj sigurnosti i gospodarstvu regije. No, raznolikost uzgojnih metoda i vrsta, osim ekonomske koristi može pogodovati i širenju nametnika.

Nametnici su od samih početaka prisutni u uzgoju riba, no znanje o njima je često zaostajalo za razvojem akvakulture. Danas znamo da samo nekoliko nametničkih vrsta predstavlja ozbiljnu prijetnju akvakulturi, dok većina uzrokuje bolesti samo kod riba koje su već zaražene bakterijskim ili virusnim patogenima. Ipak, znanja o interakcijama nametnika i riba su još uvijek oskudna, osobito na molekularnoj razini,

Zbog potrebe za boljim razumijevanjem ove tematike, priznati znanstvenici, među kojima je i dr. sc. Jerko Hrabar s našeg Instituta, objavili su pregledni znanstveni rad u uglednom časopisu Fish and Shellfish Immunology koji donosi cjelovit pregled 70 godina suživota nametnika i uzgojenih riba u Mediteranu.

Autori su pružili sveobuhvatan pregled prisutnosti i utjecaja nametničkih organizama u uzgoju riba u Mediteranu i Crnom moru, s posebnim naglaskom na ekonomski najznačajnije vrste poput lubina i komarče. Pažljivo su ugradili povijesni kontekst razvoja istraživanja utjecaja nametnika na uzgojne vrste te istaknuli potrebu za intenzivnijim istraživanjima u području ihtiopatologije, osobito interakcija nametnika i imunološkog sustava riba. Osim toga, detaljno je prikazan patološki učinak dominantnih nametnika na lubinu (dinoflagelat Amyloodinium ocellatum i izopodni rak Ceratothoa oestroides) i komarči (žarnjak (miksozoa) Enteromyxum leei i jednorodni metilj Sparicotyle chrysophrii), naglašavajući i postojeće praznine u znanju koje treba dodatno popuniti. Zaključno, rad nudi smjernice za buduća istraživanja, naglašavajući važnost primjene suvremenih, osobito omika metoda.