Real-time measurement systems

Institute Oceanographic station

The station is located in front of the main building of the Institute of Oceanography and Fisheries, at the entrance of Kastela Bay. Because of the specific location in relation to the land, the measured speed and wind direction are not always in accordance to the speed and wind directions of the surrounding areas (the range between the south-eastern to north-eastern winds show considerably lower speeds), but they are still measured in order to be used as entering parameters in a numerical model.

The station has two groups of sensors: a sensor for the air and a sensor for the sea. Sensors for the air are at an altitude of 6 m above sea level, while the sensors for the sea are at a 0,5 m depth

Sensor for the air is a Vaisala WXT510 Weather Transmitter, and it measures: air temperature, wind direction, wind speed and gust (the same sensor measures wind gust: wind speed is given as current, and gust is the maximum speed in a period of time), relative air humidity, rain accumulation and air pressure

Sensor for the sea is a Valeport miniCT Conductivity and Temperature sensor, and it measures sea temperature and conductivity.

Latest data

AIR TEMPERATURE
9.9
°C
WIND SPEED
0.9
m/s
DIRECTION OF THE WIND
49
°
AIR PRESSURE
1015.4
hPa
AIR HUMIDITY
54
%
RAINFALL INTENSITY
0
mm/satu
UV RADIATION
8
min.eritem.doza MED
SOLAR RADIATION
155
W/m2

Oceanographic buoys system

Nadzor fizikalnih i bioloških procesa u moru zahtijeva neprekidna mjerenja oceanografskih parametara, što je omogućeno stalnim radom senzora na oceanografskoj plutači. Mjerenja s plutača će omogućiti bolje poznavanje stanja ekosustava mora te mogućnost predviđanja promjena pomoću numeričkih prognostičkih modela. Današnji stupanj razvoja tehnologije i mjernih metoda omogućuje mjerenja oceanografskih parametara pomoću automatskih sustava na plutačama uz obalu i na otvorenom moru. Ovakvi sustavi omogućuju oceanografska mjerenja u svim meteorološkim uvjetima kao i istovremeni daljinski prijenos podataka u računalnu bazu podataka, te njihovo prikazivanje na InterNet stranicama. Uočavajući značaj ovakvih sustava veliki broj razvijenih zemalja već posjeduje operativne sustave plutača u obalnim i otvorenim morima (SAD, Kanada, Velika Britanija, Japan, Francuska, Njemačka, Rusija, Italija, Grčka, itd.).

History

Jadransko je more znatno uvučeno u europsko kopno, relativno je plitko i zatvoreno te u njemu vladaju specifični uvjeti. Na primjer zimska su razdoblja karakterizirana jakom burom. U Institutu za oceanografiju i ribarstvo je razvijanje oceanografskog sustava plutača započelo već 1983. godine, nakon završetka međunarodnog projekta MEDALPEX, kojim se istraživao utjecaj Alpa na meteorološke i oceanografske prilike u području Sredozemlja. Spomenuta su istraživanja ukazala na neophodnost postavljanja više oceanografskih plutača uzduž Jadrana za učinkovito praćenje stanja i prognozu u području Jadranskoga mora. Zbog toga je na Institutu, u suradnji s Hrvatskim hidrografskim institutom, razvijen prototip sustava plutača, koji je bio postavljen u Kaštelanskome zaljevu tijekom 1988. godine, ali su zbog predratnih okolnosti mjerenja prestala 1990. godine.

Nakon završetka Domovinskoga rata, u Institutu za oceanografiju i ribarstvo je nastavljen razvoj oceanografskih mjernih sustava s novim tehnološkim rješenjima. Tako je 1996. godine kao pilot projekt postavljena automatska mjerna postaja u Splitu na rtu Marjana. U međuvremenu su postavljene oceanografske postaje na svjetioniku Veli Rat na Dugom otoku i tvrđavi Sveti Ivan u Dubrovniku.

Od 1998. godine ove postaje djeluju u sklopu Nacionalnog projekta neprekidnog praćenja stanja morskog okoliša – Projekta Jadran, od samog početka rada na tom projektu. U međuvremenu je započeo razvoj oceanografskih plutačama u sklopu podprojekta: 4.2.1. Razvitak i primjena sustava na plutačama uz daljinsko odašiljanje podataka (Podprojekt Plutača) u sklopu čega je 1999. godine izrađena studija izvodljivosti, a 2002. godine izvedbeni projekt.

S obzirom na veliku složenost sustava i očekivane troškove njegovog održavanja, studija izvodljivosti i izvedbena studija su pokazale da se, dugoročno gledajući, više isplati razviti vlastiti sustav, koristeći domaće znanje i dosadašnje iskustvo u razvoju oceanografskih mjernih sustava nego nabaviti gotovi proizvod na svjetskom tržištu.

Sama realizacija je započela 2003. godine suradnjom Instituta za oceanografiju i ribarstvo, Centra za istraživanje mora Rovinj – Instituta Ruđer Bošković, Fakulteta elektrotehnike i računarstva iz Zagreba te tvrtke Marana iz Splita.

Technical description

Zbog svojeg karakterističnog oblika i dimenzija plutača se može postaviti u obalne i otvorene vode jadranskoga mora.

PROMJER PLUTAČE3 m
VISINA TIJELA1 m
UKUPNA VISINA PODVODNOG DIJELA I NOSAČA METEROLOŠKIH SENZORA, SIGNALNE I KOMUNIKACIJSKE OPREME6 m
težina potpuno opremljene plutače1300 kg

Main subsystem

Oceanografski mjerni sustav se sastoji od četiri glavna podsustava:

  1. oceanografske plutače sa slijedećim sastavnicama:
    • sustav za mjerenje:
      meteoroloških parametara: temperatura zraka, tlak i vlažnost zraka, brzina i smjer vjetra, oborina, solarno i neto zračenje,
      oceanografskih parametara: temperatura mora, salinitet mora, kisik, turbiditet, fluorescencija, brzina i smjer struja u slojevima širine od jednog metra od dna do površine mora, valovi i razina mora),
      sustav web kamera za nadzor plutača (u daljnjem planu je sustav za procjenu vidljivosti i oblačnosti u području mjerenja),
    • procesorski sustav za prihvat, obradu i slanje podataka prema primopredajnom komunikacijskom kanalu,
    • sustav za napajanje, signalizaciju i vizualni nadzor stanja na plutači s web kamerama,
  2. sustav za mjerenje morskih struja, valova i razine mora smješten na morskom dnu u posebno izrađenom kućištu kod kojega se komunikacija sa procesorskom jedinicom na plutači ostvaruje putem ultrazvučnih modema
  3. prijamni centar koji je smješten u Institutu za oceanografiju i ribarstvo, a u kojemu se obavlja nadzor i upravljanje radom plutača, provjera kvalitete, obrada i pohrana podataka u Bazu oceanografskih podataka Jadranskoga mora (MEDAS), te odašiljanje numeričkih podataka i grafičkih prikaza na web stranice,
  4. telemetrijski sustav za komunikaciju i prijenos podataka sa plutača u prijamni centar, a koji se zbog sigurnosti sastoji od tri nezavisne vrste komunikacijskih veza (GSM/GPRS, VHF i WiFi).

VF radari za mjerenje površinskih struja

VF radari mjere radijalne sastavnice odbijenih radarskih signala, na osnovi kojih se izračunavaju vektorske karte površinskih struja (smjer i brzina) u dohvatljivom području. Izlazni rezultati mjerenja prikazuju se u obliku polja satnih vrijednosti struja, koja opisuju strujanja u površinskom sloju mora (50 do 100 cm od površine). Korištenjem radara s radnom frekvencijom oko 25 MHz moguće je postići prostorna rezolucija površinskih struja of 1.5 km uz područje obuhvata mjerenjima od oko 40*40km (ukupno oko 1300 km2).

Mjerenja se vrše u intervalima od 1 sata, a po potrebi i svakih pola sata, te se u stvarnom vremenu šalju preko mobilne mreže uređajem «VIP-net Office box» do upravljačkog centra u Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu gdje se provjeravaju, obrađuju, pohranjuju u bazu podataka te istovremeno prikazuju u grafičkom obliku na mrežnim stranicama projekta.

Mikrobarografska mjerenja

Mjerenja tlaka zraka se, kod standardnih meteoroloških mjerenja, obavljaju i objavljuju svakog sata, odnosno mjere svakih 10 minuta na automatskim meteorološkim postajama Državnog hidrometeorološkog zavoda. No, za detektiranje visokofrekventnih atmosferskih fenomena koji mogu imati značajan utjecaj na more potrebno je imati minutna pa čak i sekundna mjerenja meteoroloških parametara. Jedan od takvih procesa, koji se često javljaju u Jadranu, su i tzv. meteorološki tsunamiji, zbog kojih su i postavljeni mikrobarografi u Visu, Starom Gradu i Veloj Luci.

Mjerenja u stvarnom vremenu možete naći na mrežnoj stranici projekta.